PORIBLJAVANJE ZRMANJE

Zrmanja je jedna od najljepših rijeka Hrvatske i Europe. Njezini kanjoni, slapovi i kristalno čista voda stoljećima su oblikovali život u Bukovici. Rijeka je hranila ljude, okupljala zajednice i bila prirodna osovina života ovoga kraja. No posljednjih desetljeća Zrmanja je, zajedno s ljudima koji su živjeli uz nju, gotovo utihnula. Ratna razaranja, gospodarski slom i dugotrajno iseljavanje stanovništva ispraznili su sela uz njezine obale. S nestankom ljudi polako su nestajale i mnoge aktivnosti koje su rijeku održavale živom.

Upravo iz te spoznaje nastao je projekt poribljavanja koji su pokrenuli Sportsko-ribolovno društvo „Natura“iFondacija Bukovica. Ideja je jednostavna, ali snažna: obnoviti život u rijeci kako bi se postupno obnovio i život uz rijeku. Poribljavanje autohtonim vrstama ribe prvi je korak prema zaštiti riječnog ekosustava, razvoju održivog ribolovnog turizma i dugoročnoj gospodarskoj revitalizaciji cijelog područja.

Tajna ribe koja nosi ime rijeke

Tijekom pripreme projekta otkrili smo nešto što nas je posebno inspiriralo: u Zrmanji živi endemska vrsta pastrve – primorska ili zrmanjska pastrva, koja čak i u svom latinskom nazivu nosi ime naše rijeke: Salmo zrmanjaensis! Njezino maslinasto zeleno tijelo s karakterističnim crvenim točkicama prepoznatljiv je znak jedinstvenog riječnog ekosustava. Ta je riba stoljećima – još od vremena prije posljednjeg ledenog doba – bila dio prirodnog identiteta Zrmanje.

Međutim, tijekom posljednjih desetljeća ova je vrsta gotovo nestala iz rijeke. Dugogodišnji krivolov, ali i nedostatak sustavne brige o riječnom ekosustavu doveli su do dramatičnog pada njezine populacije. Obnova upravo te izvorne vrste postala je središnja ideja našeg projekta.

Projekt koji je pokrenuo cijelu javnost

Već sama najava prvog poribljavanja ovom vrstom ribe izazvala je iznimno zanimanje javnosti. Planirali smo događaj pored Zrmanje koji nije trebao biti samo akcija poribljavanja, nego i susret znanosti, kulture i lokalne zajednice. Dolazak su najavile televizijske ekipe, a interes medija bio je veći nego što smo očekivali. Putem društvenih mreža stizale su poruke podrške iz cijele Hrvatske i dijaspore. Mnogi su pitali kako mogu pomoći i sudjelovati u obnovi Zrmanje.

Projekt je putem medija privukao i pozornost vodećih znanstvenih i stručnih institucija: Parka prirode Velebit, Instituta Ruđer Bošković, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Odgoda koja je promijenila projekt

No upravo je taj interes otvorio jedno staro i važno pitanje koje je nama do tog trenutka bilo potpuno nepoznato: je li riba koja se na tržištu prodaje pod imenom primorske pastrve uistinu ta izvorna vrsta ili je riječ samo o marketinškom nazivu pod kojim se možda krije nešto posve drugo?

Dan uoči planiranog poribljavanja stigao nam je dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kojim se traži odgoda akcije dok se genetskom analizom precizno ne utvrdi o kojoj je vrsti ribe riječ. Premda je odluka bila teška, odlučili smo postupiti odgovorno i zaustaviti akciju.

Genetska analiza potrajala je znatno dulje nego što je najavljeno. Umjesto nekoliko tjedana, čekali smo mjesecima. Kada su rezultati napokon stigli, pokazalo se da je riba kupljena pod nazivom primorske pastrve zapravo potočna pastrva – vrsta koja joj je vrlo slična, ali genetski ipak drugačija. Da smo je pustili u Zrmanju, ugrozili bismo genetsku čistoću i opstanak izvorne zrmanjske pastrve. I odgoda je pobudila pažnju medija.

Novi, mnogo veći cilj

Iako je to u početku bio hladan tuš, ubrzo smo shvatili da je cijeli projekt dobio daleko važniju dimenziju. Na zajedničkom sastanku SRD Natura, NP Velebit i Fondacije Bukovica donesena je odluka da se pokrene projekt uzgoja genetski potvrđene primorske pastrve uz samu rijeku Zrmanju. U budućnosti bi se upravo takvom ribom provodilo poribljavanje.

Prema riječima prof. Ivane Buj s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, koja se u svom znanstvenom radu bavi istraživanjem pastrva, ovako pažljiv i odgovoran pristup očuvanju autohtone vrste dosad nije zabilježen u Hrvatskoj te može poslužiti kao model za slične projekte.

Projekt koji je prerastao svoje početne okvire

Tijekom posljednjih mjeseci istražuju se različite mogućnosti kako bi se pronašlo najprikladnije mjesto i način za pokretanje uzgoja autohtone zrmanjske pastrve. Riječ je o dugoročnom i zahtjevnom procesu koji nadilazi početne okvire našeg projekta i mogućnosti naše zaklade. Ipak, Fondacija Bukovica nastavit će aktivno sudjelovati u ovom pothvatu i tražiti načine da projekt podrži.

Jer ono što je započelo kao jednodnevna akcija poribljavanja pretvorilo se u nešto mnogo veće: pokret za očuvanje jedne od najvrjednijih autohtonih vrsta Zrmanje i za obnovu rijeke koja je dio prirodne i kulturne baštine Bukovice. A tamo gdje se vraća život u rijeku, vraća se i nada da će se jednoga dana ponovno vratiti i život uz njezine obale.